Mogli smo biti nešto sjajno, ali nikada nećemo znati kako bi to bilo..
12. kolovoza 2017.Ponekad mislim kako sam bila previše komplicirana za tvoj život. Imala sam puno ideja koje ti nisi mogao vidjeti. Ali nije bilo važno.
Vjerovala sam u nas dovoljno za oboje. Imali smo svoja pravila i drugačiju ljubav. Vidjela sam to kao naš početak, a ti si to vidio kao svoj kraj. Bilo ti je teško kao da bi dio tebe umro ako bi mi se dao na dlanu, ako bi mi pustio da budem tvoja.
Ali bio si mi najbolji prijatelj. Tako sam ja to vidjela. Uživali smo zajedno, stavljali izazove jedno pred drugo, ispunjavali jedno drugo strašću i smijehom, glazbom i trenucima. Ali nikada nisam htjela uzeti tebe od tebe. Nadam se da to shvaćaš.
Ne bi bilo savršeno. Nismo ni ti ni ja. Samo sam mislila kako bismo mogli biti nešto sjajno u svijetu koji je prosječan. Vjerovala sam u nas čak i u najgorim trenucima. Bili smo tako različiti od svih koji su danas u braku. Bili smo drugačiji po načinu na koji smo se voljeli i kako smo točno znali što ne želimo. I ti si to znao, sjećaš se?
Uvijek sam tvrdila kako ljubav ne mora imati smisla. Za mene je to bio najbolji dio u vezi nas.
Možda ljudi poput nas ne pripadaju zajedno. Ali mi jesmo.
To mi je jedino bilo važno. Voljela sam sve kod tebe, čak i to što si bio nesiguran oko nekih stvari. Bili smo ravnoteža jedno drugome. Bili smo dodatak jedno drugome. A opet nešto u vezi tebe nisam mogla razumjeti, kao da ti je bio pritisak biti sretan sa mnom.
