Ime  MARIJANA, simbol je nepresusne ceznje, a u nama budi ljubav koju  gajimo, vjeru koju nosimo i nadu koju nikada ne gubimo!

Bolje volimo zivjeti u laznoj nadi, nego u sigurnom beznadju. To je zivotno geslo osoba koje nose ovo ime. Nastalo od imena Mara, Marija i Ana, koje je i nastavak ovog imena i jedno drugo ime. Malo je pjesama opjevanoo ovom imenu a da nije obuhvaceno glavno osjecanje.

Uvijek je to ljubav, nikada suprotnost, sa prvim slovom imena. Uvijek se sa izgovorom ovog imena budi ceznja.

Ona nasa ceznja koja nas nosi i koja nam daje krila. Koja u nama probudi novo proljece, i sva nasa prosla proljeca.

Ovo ime je simbol nase vjere koju nosimo u sebi. Noseci vjeru u dusi, strasno vjerujemo da ce se ostvariti nasa ljubav. Da ce se ostvariti sva nasa mastanja. Nasi snovi buducnosti.

Vjerujemo da je sve bajkovito, i da ruze cvjetaju u svim danima ispred nas.  Vjerujemo da je trnje ostalo pod nasim koracima, i iza nas.

Da ce zivot ispred nas prosuti cilim bijelih rada i zutog maslacka.

Takodje, gajeci ljubav u sebi gajimo osjecanje koje iz dana u dan raste. Rastuci, pretvara se u iluziju, dobija veca i sira krila. A mi noseni krilima te ljubavi cesto stradamo.

Nema onoga ko nije volio a da nije patio bar jedan dan. Da ga ljubav nije odvela u oblake i bacila u pepeo. Nema onoga koga nije ujela, kao zmija, od koje nema lijeka.

Takodje tu je i nada, ona nasa krilata pomocnica. Da nije nade, ne bi bilo vjere, ne bi bilo ni ljubavi. Ona je ta koja nas gura dalje. Od danas do sutra, od sutra do prekosutra. A od prekosutra do kraja naseg zivota. Do ispunjenja nasih zelja, nase ljubavi i snova.

Da nije nade, ne bi bilo nas. U  nama ona umire poslednja. Svakako da zelimo zivjeti u laznoj nadi, nego u sigurnom beznadju.

Nastavak na sledecoj strani…