Za sve žene koje su LUDO VOLJELE i ostale SLOMLJNOG SRCA
20. siječnja 2018.A onda, morao si otići. Iako daljina koja nas je dijelila nije bila nesavladiva, sve se promijenilo. Postao si odsutan i čudan. Nekada si znao da se ne javljaš danima, to su za mene bili tako teški dani. A onda bi u gluvo doba noći zvao da me samo čuješ. Sve to me je izluđivalo. Htjela sam nazad svog muškarca, svog princa koji me osvojio svojim crnim očima, blagim osmjehom i najtoplijim dodirom.
Proveli smo ukupno godinu dana zajedno. Jednu za mene savršenu godinu, ali za tebe, sada znam, to je bilo beznačajno. Ti si taj koji je zavolio prvi, kako si znao reći. Ali sada mi se čini da onog trenutka kada si vidio da sam tvoja, da cijela moja duša pripada tebi, tvoja ljubav se polako ugasila.
Došlo je i to kobno veče kada je moja duša umrla.
Stigao si u naš grad, i rekao da ćemo se sresti u toku večeri. Bili smo među našim prijateljima, oboje prisutni, ali ti nisi bviše bio ti. I ja sam to znala. Kada smo ostali sami, molila sam te da pričamo ali ti si bio tako hladan. Gledala sam te u oči i tražila da mi kažeš … bilo šta.. da mi daš utjehu. A ti si me uhvatio za ruku, pogledao i rekao ono čeka sam se najviše bojala.
NE VOLIM TE VIŠE…
Osjetila sam veliku oštru bol u stomaku, i rekla ti da ideš. Uspjela sam otići bez drame, htjela sam samo biti sama i plakati. Suze su navirale i pekle, a u meni praznina, ogromna. Slomio si mi srce. Drugi dan sam saznala da imaš drugu. To me dokrajčilo.
