ŽIVOT čine sitnice, SREĆAN je onaj ko to vidi: Dragi Bože, hvala ti na OVOME!
27. lipnja 2017.
Hvala ti na ovom srcu.
Za ovaj mali mišić koji kuca u mojim grudima. Hvala ti za njegovu otpornost, za njegovu snagu. Hvala ti što mu pomažeš da kuca, u svakom treningu, u svakom stravičnom trenutku filma strave, u svakom poljupcu, u svakom umornom jutru, kada se ne želim suočiti sa svijetom.
Hvala ti što mi daješ fizičku snagu – za svladavanje prepreka, što tjeram sebe da nikad ne odustanem. Hvala ti za moju emocionalnu snagu-zbog koje mogu pustiti ljude u moj život, zbog koje mogu oprostiti, dijeliti ljubav s drugima.
Ponekad zaboravim kako je predivan ovaj mišić, donosi kisik mome tijelu, držeći me na životu, podsjećajući me da i u svojoj ljudskosti, ja sam moćna. I pomaže mi da volim i nastavlja voljeti. Dakle, hvala.
Hvala ti za moje ruke.
Ruke pomoću kojih dodirujem, grlim, njegujem. Hvala ti za vrijeme kad su me moji roditelji držali za ruke u svojim rukama, za vrijeme kad sam mogla četkati kosu moje sestre, bacati loptu ili doticati obraz svog ljubavnika.
Hvala ti što su moje ruke iscijeljene, za načine na koje su moje ruke sve naučile, za načine na koje su se povezale s drugim rukama i učinile da vidim ljepotu u nesavršenosti.
Hvala ti za ljubav.
Za sposobnost da osjećam, otvaram se, dajem. Za načine na koje si mi pokazao ljubav i dao mi ljubav ljudi oko mene. Hvala ti za moju obitelj, moje prijatelje, moje suradnike, za strance, za ljubavnike.
Hvala ti za vrijeme u kojem si pokazao mom srcu da se može osjećati zbrinuto. Hvala što si me učio kako da potpuno dajem drugima.
nastavak na sledecoj stranici..
