PISMO MOM BIVŠEM: Nadam se da se nikada više nećemo sresti..

Prošla je godina dana otkad smo zadnji put razgovarali. Tada sam zadnji put mogla razmišljati o tebi, bez da osjetim bol u trbuhu.

U novoj sam vezi, boljoj vezi. On me podsjeća na tebe. Podsjeća me da je on sve ono što ti nisi. On je strastven, strpljiv i pun razumijevanja. Stalo mu je do mene. Pokazuje interes za moje sestre, želi večerati s mojim roditeljima. Ne pokušava me držati podalje od svojih prijatelja, ne ismijava one važne dijelove moje osobnosti. On želi biti dio mog života i želi sa mnom stvoriti zajednički.

Sjećam se kako sam oko tebe hodala kao po staklu. I kad sam se najviše trudila udovoljiti ti, nije nikada bilo dovoljno. Uvijek sam, prema tebi, nešto mogla napraviti drugačije, bolje. Mogla sam biti mršavija, manje uključena u svoju vjeru, manje „ukorijenjena“ u naš odnos.

Ne mislim da si loša osoba, ali nisi bio prava osoba za mene. Dragi Bog zna da ja nisam bila prava osoba za tebe, no to me nije spriječilo u mojim pokušajima da to postanem. Bili smo otrovni jedno za drugo, znam to sada. I iako se nadam da ću te jednog dana u potpunosti zaboraviti, jasno mi je da je turbulentna godina iza nas bila najbolje što nam se moglo dogoditi. Svi dobri i svi loši dani- sve je to bila jedna velika lekcija.

nastavak na sledecoj stranici…