Nikad nemoj zaboraviti da su tvoji ožiljci znak tvoje snage, preživljavanja i moći. Svi ih imamo. Imamo ožiljke od slomljenih obećanja i narušenog ega. Imamo ožiljke zbog dječaka koji su nam ukrali srce i otišli i ožiljke koji nas podsjećaju što smo prošle. Ožiljke koji su mrlje na našim srcima, zauvijek na našim tijelima i tamo su s razlogom.

Oni su tu da nam pokažu tko smo nekad bile.

Oni su tamo da nas podsjete kako naša srca kucaju unatoč svim ogrebotinama i ranama.

Oni su tamo da nas podsjete kako i dalje dišemo, unatoč prašini koja je i dalje u našim plućima. Iako su nam oči umorne od silnih oproštaja koje nismo imali, od ljubavi koje nam nisu bile uzvraćene i od ljudi koji nam nedostaju, te oče i dalje vide. Još su širom otvorene.

Tvoji ožiljci nisu nešto što bi trebala sakrivati. Nisu nešto čeg se trebaš sramiti. U redu je povremeno krvariti. Lako je razmišljati o stvarima koje si trebala reći, učiniti ili voljeti. Lako je zaspati s otvorenim ranama jer ne možeš izbaciti iz glave svoju prvu ljubav. Normalno je razmišljati o ožiljcima koje su ostavili voljeni ljudi koji su te povrijedili.

 nastavak na sledecoj stranici…