ISTINITA PRIČA: ‘Promijenio je bravu i ostavio me bez ičega, ali ja više nisam bila uplašena djevojka koju je oženio!’

Srećom, bio je to lakši udar i Lovru su poslali u toplice na oporavak. Imala sam dojam da ga je strah od smrti smekšao. Desna strana bila mu je oduzeta, bez moje pomoći nije mogao ništa. Osjećala sam grižnju savjesti, mislila sam da sam ja krivac za njegovo stanje jer da mu onda nisam sve to rekla, možda se ne bi toliko uzrujao. Dva mjeseca kasnije došao je kući, a onda nas je posjetila njegova sestra Silvana.

– Majka bi htjela da dođeš kući. Blijed si i slab, boravak na svježem zraku će ti pomoći. I od ovih kašica koje ti žena kuha sigurno nećeš ozdraviti. Moraš jesti domaću, zdravu hranu – rekla je kao da nisam s njima.

Liječničke preporuke o prehrani tu se priprostu ženu nisu ticale. Njegova mlađa sestra ostala je, s četiri razreda osnovne škole, živjeti s majkom. Neudana, grubog lica i osornog glasa, kao da je bila predodređena služiti majku i stariju braću. Bila je uvjerena da će sir i jaja te povrće iz njihova vrta izliječiti njezina brata. Slušajući je, zabrinula sam se za svog supruga i rekla da bih i ja s njima.

– Mama je rekla da dovedem samo njega, a njezina se riječ mora poštovati – odbrusila mi je šogorica koja me, baš kao i njezina majka Ljubica, nikad nije prihvatila.

– Uostalom, nisi li govorila da te Ana zove u Pariz? Ovo je jedinstvena prilika da odeš, dok sam ja kod majke – dodao je Lovro.

Rekao je to neobično mekim, blagim glasom. Povjerovala sam da mu je žao zbog Silvanina tona, kao i zbog naših svađa. Uostalom, otkad se razbolio, samo sam ja brinula o njemu. Nitko od njegove obitelji, baš kao ni naša djeca, ni jednom ga nisu posjetili. Marija se pravdala trudnoćom, a Mislav čak nije ni nazvao da pita kako je otac.

Kakve je posljedice moždani udar ostavio zaključila sam po tome što djecu više nije ni spominjao, ali i po pismu i promijenjenim bravama na našoj kući. Nikad nije spominjao razvod, a sada me ovako obavještava da se mogu smatrati slobodnom ženom.

Što je, osim bolesti, moglo izazvati takve promjene, pitala sam se tumarajući po praznoj kući.

Shvatila bih takvu odluku da sam ga zanemarivala dok je bio bolestan, da nisam bila uz njega u najtežim trenucima. Pred očima mi je i sada njegovo izbezumljeno lice kad mu je liječnik rekao da njegov oporavak uvelike ovisi i o meni.

– Osim vježbi s fizioterapeutom, jako je važan odnos s bliskim osobama. Uz njihovu podršku lakše ćete vratiti samopouzdanje, volju za životom – rekao mu je liječnik.