ISTINITA PRIČA: ‘Promijenio je bravu i ostavio me bez ičega, ali ja više nisam bila uplašena djevojka koju je oženio!’

Tada mi nisu zvučale kao predbacivanje. Nisam ni slutila njegove prave namjere, iako me nije ni zvao da pođem s njim. Zapravo me nagovarao da prihvatim Anin poziv i odem u Pariz, pomislila sam i osjetila bol oko srca.

Kakav je čovjek moj suprug kad mi nije mogao u oči reći što osjeća? Mogli smo se rastati prijateljski, a umjesto toga on mi ostavlja pismo kod susjede. Ovo je i moja kuća, bijes je u meni rastao!

Ako misli da sam još uvijek nesigurna i uplašena djevojka kojom se davno oženio, prevario se. Očito još uvijek smatra da ga se bojim i drhtim pred njegovom strogoćom. Nazvala sam policiju i zamolila ih da dođu kako bi pred njima bravar promijenio brave. Lako sam mogla dokazati da je ovo i moj dom. Rekla sam da je moj suprug promijenio brave jer je izgubio ključeve, a ja sam neplanirano došla ranije s puta. Verica je posvjedočila da doista ovdje živim.

Lovrin podmukli postupak po ne znam koji put podsjetio me na nesretne okolnosti našeg upoznavanja, kad sam nakon tragičnog gubitka svoje jedine ljubavi utjehu našla u njemu. I vrlo brzo se za njega udala.

Svog zaručnika Branka upoznala sam kad je njegov brod uplovio u luku gradića u kojemu sam živjela. Odmah smo se ludo zavoljeli. Bila je to prva, mladenačka ljubav. Uz njega sam saznala što znači biti voljena žena. Zaručili smo se i zbog mene je htio izaći iz mornarice. Trebao je na još jedan put, a njegov sam povratak očekivala s nestrpljenjem. Zakazali smo i datum vjenčanja i već sam kupila vjenčanicu. Branko je stradao u oluji, ispao je s broda. Danima su ga tražili, no nikad nisu našli njegovo tijelo. Slomljena od tuge, utjehu nisam našla ni u knjizi. Iako sam već bila na četvrtoj godini ekonomije, nisam mogla učiti. Nije mi bilo ni do čega.

Takva tužna i depresivna upoznala sam Lovru. Bio mi je rame za plakanje, prijatelj, a kad me zaprosio, pristala sam iz vrlo sebičnih razloga. Lovro je živio u većem gradu, doma je dolazio samo vikendom. Mislila sam da ću odlaskom riješiti svoj problem, jer ovako me posvuda svaka kuća, svako drvo, podsjećalo na Branka.