Priča mi jedna mlađa osoba kako je, vozeći se automobilom kroz grad, zastala pred pješačkim prijelazom da propusti dvoje staraca.
Dvoje matoraca – tako je rekla. Istina, s obzirom na njezine godine, vrlo je moguće da se ta odrednica odnosi na prošireniji krug ljudi, na mnoge od nas.
Priča mi da su se oni, vidjevši da je zastala, uhvatili za ruke i tako – s rukom u ruci – pošli preko pješačkog prijelaza. Ali umjesto da se požure, išli su polako – s noge na nogu. Ni to im nije bilo dovoljno; nasred pješačkog prelaza zastali su i poljubili se.
